Okolnosti
Tokom proteklih decenija, vlade su shvatile da zapošljavanje osoba sa invaliditetom smanjuje troškove invalidnina za državni budžet i da može smanjiti siromaštvo. Ovo je dovelo do brojnih napora širom sveta da se ubede drugi društveni i ekonomski akteri da osobe sa invaliditetom mogu da daju vredan doprinos svom poslovanju i privredi uopšte.
Međutim, i pored brojnih zakonskih propisa i podsticaja, položaj osoba sa invaliditetom na tržištu rada i dalje je težak. Teško je uporediti situaciju u različitim zemljama zbog razlika u definicijama, metodologijama itd. Međutim, vidimo da je procenat nezaposlenih među osobama sa invaliditetom znatno veći, globalno.
Osobe sa PSA imaju posebno tešku situaciju kada je u pitanju pristup zaposlenju. Njihova stopa zapošljivosti je posebno niska u poređenju sa opštom populacijom osoba sa invaliditetom. Naime, manje od 10% osoba sa PSA je zaposleno u poređenju sa 45% osoba sa invaliditetom i 65,8% osoba bez invaliditeta.
Struktura pravnog okvira
Uzimajući u obzir obiman i složen sistem međunarodnih standarda i konvencija, kao i obaveze koje vlade stiču potpisivanjem takvih konvencija ili kao članovi međunarodnih organizacija ili političkih unija, razmotrićemo tri nivoa pravnog okvira koji se odnosi na zapošljavanje lica sa invaliditetom: međunarodni, evropski i nacionalni.
Od druge polovine 20. veka više međunarodnih organizacija preduzima korake ka uspostavljanju preskriptivnih međunarodnih standarda za vlade u pogledu uspostavljanja, priznavanja i poštovanja prava osoba sa invaliditetom. Međutim, veličina i pravna snaga ovih instrumenata variraju.
Prema Odeljenju UN za socijalnu politiku i razvoj, međunarodni pravni okvir dozvoljava dve vrste instrumenata:
Međunarodne ugovore koji su obavezujući za države i stvaraju pravne obaveze prema državama članicama.
Međunarodne instrumente koji nisu obavezujući za države. Oni izražavaju opšteprihvaćene principe i predstavljaju moralnu i političku posvećenost država.
Primena međunarodnog prava
Države su prvenstveno odgovorne za transformaciju zakonodavne, administrativne i sudske prakse, kako bi osnažile osobe sa invaliditetom da ostvaruju svoja prava.
Dostupna su tri glavna metoda za primenu međunarodnih pravnih instrumenata u domaćem pravu:
1) Direktno uključivanje prava priznatih u međunarodnom instrumentu u ono što se u nacionalnom pravnom poretku može nazvati “zakonom o pravima“.
2) Donošenje različitih zakonskih mera u građanskom, krivičnom i upravnom pravu radi ostvarivanja prava priznatih u međunarodnim pravnim instrumentima.
3) Samoizvršno delovanje međunarodnopravnih instrumenata u nacionalnom pravnom poretku.
